недеља, 23. фебруар 2014.

ZBOG JAPANSKE FABRIKE AUTOMOBILA BEČEJCI POČELI DA UČE NJIHOVE OBIČAJE

Bečej.
Zbog japanske fabrike automobila, koja treba uskoro da otvori svoj pogon u Bečeju, i zaposli negde oko 2000 Bečejaca, u gradu na Tisi je prava pomama za udžbenicima i literaturom koja se tiče japanske kulture. Zemlja izlazećeg sunca je zemlja rađajućeg za Bečej.
Bečejci, poznati kao dobri domaćini, ne žele ničim da uvrede ovog spasitelja od investitora.
Pokušali smo da intervjuišemo radnice po knjižarama, ali je to bilo bezuspešno, zbog obima posla. Naime, radno vreme ovih prodavnica je produženo, uvode se dodatne smene, radi efikasnije prodaje literature koja se tiče Japanske kulture.
U ovom našem prilogu dajemo neke osnovne informacije koje se tiču običaja koje treba poštovati kad investitor dođe. Tačan datum početka radova se nezna, bićete blagovremeno obavešteni. U lokalnoj samoupravi je upriličen koktel, na kojem se pio "saki" ili "sake" tradicionalno piće ove daleke, ali nama iz Bečeja, sada prijateljske zemlje.

Genkan, gosti i domaćin.

Japanci  bi tradicionalno govorili sa gostima u ulazu, odnosno prijemnoj sobi, ili bi ih ugostili u dnevnoj sobi. Veoma je neobično da gost uđe u kuhinju ili spavaću sobu, ili da razgleda po kući.
Poštovanje prema domaćinu je očekivano i u  društvenim u i poslovnim prilikama.Takođe, u Japanu se manje spava.Ustaju kasnije i idu na posao kasnije, duže rade i vraćaju se kasno kućama.
Prema japanskom običaju,  cipele se izuvaju kad se ulazi u kuću.
Cipele se izuvaju na pragu, ili kako se to u Japanu zove „genkan“,  i mora se voditi računa o tome da se na genkan ne nagazi bosonog ili sa čarapama. Ovaj običaj je razvijen kako bi se podovi u kući i naročito tatami koji je teško očistiti, održali čistim.
Japanci često obuvaju papuče za kretanje po kući, ali kada se ulazi u prostoriju u kojoj je tatami, izuvaju se.Ako idete u kupatilo, obuvate par plastičnih papuča koje se nalaze u kupatilu, a na izlazu obuvate papuče koje ste prvobitno nosili.
Svakako je potrebno i malo veštine za lako i graciozno  skidanje i obuvanje cipela na ulazu. Ovaj običaj je razvijen u vreme kada je većina ljudi nosila sandale.

Cipele i kišobrani u školama, hotelima…

Japanska deca stavljaju svoje cipele u specijalne kutije  i obuvaju posebne papuče kada stignu u školu.Dakle, oni koriste tri seta obuće  - za kupatilo, za fizičko, i svoje cipele u kojima su došli.
Što se hotela tiče, smatra se da je sasvim u redu da se nose cipele, ali ako ostajete u tradicionalnoj japanskoj krčmi, običaji se moraju poštovati.Cipele se takođe mogu nositi  u restoranima koji imaju stolove. Cipele se skidaju kod zubara, ili u manjim klinikama, a kad ste  bolnici, možete ih nositi.Kada je kišobran u pitanju, kada  na primer ulazite u prodavnicu ili restoran, kišobran se mora odložiti na mesto predviđenom za odlaganje.
Spavanje i sedenje na podu u Japanu.
Japanci kod kuće često spavaju na futonu, mada mnogo njih spava i na krevetima.Leti se pokrivaju peškirima, a kada se ujutru ustane, futon i ćebad se spakuju i stave u ormar, ili uz zid. Japanci generalno provode dosta vremena sedeći na podu,obično na jastucima i uvek radije biraju da se odmaraju i leže na tvrdom podu nego na krevetima, ili da sede na udobnim stolicama. Koreanci na primer provode dosta vremena sedeći na podu, i imaju običaj da izuvaju cipele na ulazu , dok kinezi sede na stolicama i nemaju običaj da se izuvaju.
Seiza  način sedenja na kolenima, sa nogama ispod pozadine se smatra za učtivo.
Mnogo opušteniji agura stil najviše lič na tzv. turski sed, ili  kako se to kod Amerikanaca naziva, indijanski stil sedenja. Žena koja sedi u seiza poziciji može da se nakloni tako što će staviti šake jednu preko druge, sa izbačenim laktovima. U principu, žene ne bi trebalo da sede sa prekrštenim nogama. Japanke obično sede sa savijenim nogama u koje su pozicionirane ili ispod pozadine, ili sa strane.

Običaji u ishrani.
Obroci pripremljeni na tradicionalni japanski način se služe na niskim stolovima.
Ljudi sednu na pod, i sa jelom se ne počinje sve dok najstariji muškarac ne kaže da je u redu da se počne sa obrokom, a zatim svi u glas govore „Itadakimas“ što znači prijatno.
Kada nudite tanjir, činiju ili čašu nekome ko je stariji od vas, pokazujete poštovanje tako što obema rukama predstavite posudu.
Japanci generalno ne koriste salvete. U restoranima, mušterijama se daju topli peškiri koji ponekad mogu da se koriste kao salvete.U svakom slučaju, dobra je ideja da sa sobom nosite  maramice, u slučaju da vam zatrebaju.
Ponekad se dešava da japanci ne piju uz obrok, i u velikom broju situacija obično se pije samo voda ili zeleni čaj. Pošto se jede dosta supe, ona vrlo lako zamenjuje piće.Služi se u lakiranim činijama i obično se pijucka kao piće, a povrće i meso se jedu štapićima. Japanci takođe vole da jedu pirinač odvojeno od glavnog obroka. Uzmu jedan zalogaj pirinča, jedan zalogaj glavnog jela, tako da se ukusi pomešaju u ustima.
Što se tiče stvari koje ne bi trebali da radite  u toku i posle obroka, japanci  na primer lizanje prstiju i duvanje nosa smatraju veoma neotesanim.Takođe uvredićete ih ako stavite dosta soja sosa ili soli, što smatraju maskirajem ukusa hrane.Ako koristite čačkalicu, obavezno prekrijte usta. Takođe, prazna činija u kojoj je bio pirinač obično znači da ste završili sa obrokom.
Japanci smatraju da je donekle nepristojno da jedu pred ljudima koji ne jedu, ili da jedu dok hodaju ulicom. Ovaj drugi običaj datira iz vremena kada je jedenje u javnosti smatrano zlim prema ljudima koji nisu imali dovljno hrane. U osamnaestom veku je  na primer,  postojao zakon koji je zahtevao da svako  uhvaćen ko  pije dok stoji mora da izvrši samoubistvo. Danas, sa porastom popularnosti brze hrane, mnogo ljudi jede na ulicama ili u metrou, a jako često se dešava da se jede i u vozu.
Još jedan , nama neobičan običaj je srkanje. Japanci obično glasno srču dok jedu nudle. Ispuštanje takvih glasova se ne smatra nepristojnim, naprotiv,  to se smatra komplimentom i dokazom da se uživa u hrani.U nekim situacijama, naročito glasan srk znači da ste završili sa obrokom.Ponekad  se i „dobro tajmirani“  podrig  takođe smatra komplimentom.
Štapići
Japanci jedu sve tradicionalne obroke štapićima, pa čak i supu. Ostavljanje štapića u pirinču generalno treba izbegavati. Većina hrane je mekana ili dovoljno mala tako da se može pokupiti štapićima. Kada završite sa obrokom, štapiće treba postaviti ili na odlagač za štapiće ili da se postave horizontalno na tanjir ili na činiju tako da ne pokazuju ni na koga, ali ako zaboravite na neka od ovih pravila naravno nije ništa strašno.
Obroci se obično sastoje iz više jela, koje se prenose okolo iz kuhinje na  velikim poslužavnicima i stavljaju na sto.Svaka osoba se služi hranom sa velikih poslužavnika , koju stavlja na male tanjire ispred sebe. Mnogi japanci stavljaju ispod brade činiju sa pirinčem koja služi kao neka vrsta sigurnosne mreže, odnosno podmetača, kako bi sve što eventualno ispadne, završilo u činiji, a kada im činija nije dostupna, obično postave ruke ispod štapića što služi istoj svrsi.
Običaji u restoranu
Kada jedete u otmenom restoranu , u kome je postavljena tatami prostirka, obavezno se izuvaju cipele na ulazu i obuvaju papuče. Gosti koji ulaze u restoran bivaju pozdravljeni sa „Irasshaimasu“ dobrodošli!Pošto sednete, daće vam topao peškir kako bi obrisali ruke i lice.
Ponekad se desi da japanci budu naizgled neljubazni prema osoblju restorana, hotela i prodavnica tako što viču i naređuju.Ovakvo ponašanje se smatra prihvatljivim.
Plaćanje računa u Japanu
Japanci ponekad podele račun, ponekad ne. Kada dele račun, starija osoba obavezno da malo više para nego ostali. Kada ne dele račun , tada domaćin plaća, a pod tim se podrazumeva da će mu taj dug biti vraćen kasnije u budućnosti. Dakle, pravilo je da osoba koja zove na obrok, plaća račun.
Kada su u ovo uključeni stranci, japanci će uvek insistirati da oni plate račun , upravo zbog toga što osećaju odgovornost prema reputaciji koju imaju a to je da su  gostoprimljivi ljudi.Suviše upadljivim se smatra plaćanje računa pred gostima, pa se domaćin izvini pod izgovorom da ide u kupatilo i tajno plaća račun.
Bakšiš se ne praktikuje u Japanu.
Običaji pijenja.
Japanci obično ne počinju da piju dok neko ne kaže kampai. Kako veče napreduje, obično počne da se viče banzai, tri puta, što znači živeo deset hiljada godina, i na neki način je ekvivalent izgovoru „hip hip ura“ („hip hip hooray!“). Taj običaj dizanja čaše i glasne zdravice je počeo da se praktikuje u drugoj polovini Meiji perioda a na njega je uticala Britanska kraljevska mornarica. Dok se pije, ne sme se piti iz flaše i ne sme se prvo napuniti sopstvena čaša. Pristojnim se smatra da prvo nekom drugom napunimo čašu, pa da tek onda napunimo svoju.
Danas japanci radije naručuju pivo u čaši nego u flaši  baš da bi izbegli običaj iz prošlosti kada moraju da sipaju nekom drugom.
Sake

Sake se tradicionalno konzumira iz porcelanske šolje koja se naziva sakazuki, ili iz japanskih kutija od kedrovine koji se nazivaju masu.Ove posude su male, i obično se iz jih može popiti samo par gutljaja.Petnaestak  stepeni je preporučena temperatura za sake. Jednom kada se flaša otvori, najbolje bi bilo da se sve odmah popije, pošto kiseonik utiče na ukus.