Kako prenosi RTS, najveći broj zemljoradnika, da bi preživeli, snalazi se
kako zna i ume. Nemaju mogućnosti da im bilo ko pomogne, recimo, ponudom
za dugotrajniji otkup tržišnih viškova proizvoda ili savetima. U vreme
kada se ukidaju carine na uvoz prehrambenih proizvoda stručnjaci
predviđaju da će oni sa malim posedom teško opstati. Za razliku od njih,
proizvođači organske hrane uglavnom imaju svoja udruženja.
Diplomirani mašinski inženjer Aleksandar Subotić iz Bukovca
kod Sombora ostao je pre tri godine bez posla. Nije sedeo skrštenih
ruku, prodao je vikendicu i na očevini započeo organsku proizvodnju voća
i povrća. Poštujući stroga pravila u proizvodnji, posadio je kod nas
malo poznatu žbunastu višegodišnju voćku godži, poreklom sa Tibeta, koja
se za sada gaji na desetak plantaža.
"Moraću
da se udružim jer možda sa nekim klasterima ili nekim mogućnostima
dođem do rešenja. Ja za sada ne vidim ni od koga pomoć jednostavno
ostavljen sam sam sebi", kaže Aleksandar Subotić iz Bukovca kod Sombora.
Da
ne bi bili ostavljeni sami sebi u Telečki kod Sombora, pre osam godina
osnovano je udruženje "Ekozemlja" u koje je učlanjeno 17 porodica koje
na 70 hektara bez upotrebe hemije proizvode ratarske i povrtarske
biljke.
"Imamo takvu količinu svake kultura da je možemo ponuditi
na tržište. Niko neće malu količinu da kupi. Zajedno kupujemo seme,
zajedno prodajemo našu robu. Mi plasiramo najveću količinu robe u
Nemačku", navodi Valerija Balint iz udruženje "Ekozemlja" Telečka.
Organski
proizvodi su u proseku skuplji za dvadesetak odsto, ali imaju tržište.
Tako su u udruženju "Ekozemlja" prodali soju odgajenu bez hemije za 65
dinara po kilogramu, što je tridesetak dinara skuplje od soje iz
konvencionalne proizvodnje.
"Mi imamo kvalitet, imamo proizvode
koji se traže, to treba da iskoristimo ali neće moći bez udruživanja.
Tako udruženi smanjiće sebi troškove, moći će da izađu na druga
tržišta", kaže Nada Mišković iz Nacionalne asocijacije za organsku
poljoprivrede.
U Evropskoj Uniji 45 odsto prometa hrane ide preko
kooperativa, a najviše u Finskoj - 75 odsto. Sledi Holandija sa samo
nekoliko procenata manje.
RTS
Pripremio Radomir Vitanović
Pripremio Radomir Vitanović
Нема коментара:
Постави коментар